Wikipedija

Andrea M. Ghez

Andrea Mia Ghez (16. lipnja 1965.) američka je astrofizičarka i profesorica na Odsjeku za fiziku i astronomiju Sveučilišta California u Los Angelesu. Njezino se istraživanje usredotočuje na središte galaksije Mliječni put.[1] Godine 2020. postala je četvrta žena kojoj je dodijeljena Nobelova nagrada za fiziku,[2] dijeleći polovicu nagrade s Reinhardom Genzelom (drugu polovicu dobiva Roger Penrose). Nobelova nagrada dodijeljena je Ghezi i Genzelu za otkriće supermasivnog kompaktnog objekta, sada općenito priznatog kao crna rupa, u galaktičkom središtu Mliječne staze.[3][4]

Rani život i obrazovanje

uredi

Ghez je rođena u New Yorku, kći Susanne (Gayton) i Gilberta Gheza.[5][6] Njezin otac, židovske baštine, rođen je u Rimu u Italiji, u obitelji podrijetlom iz Tunisa i Frankfurta, u Njemačkoj.[7][8] Majka joj je bila iz irske katoličke obitelji iz North Attleborougha, Massachusetts.[9]

Njezina se obitelj preselila iz New Yorka u Chicago kad je bila dijete,[5] a Ghez je pohađala Laboratorijsku školu Sveučilišta Chicago.[10] Slijetanje na Mjesec iz programa Apollo nadahnulo je Ghez da želi postati prva žena astronautkinja, a njezina je majka poticala taj cilj.[11] Njezin najutjecajniji ženski uzor bila je njezina profesorica kemije u srednjoj školi.[12] Fakultet je započela smjerom matematike, a zatim se promijenila u fiziku.[13] Diplomirala je fiziku na Tehnološkom institutu u Massachusettsu 1987. i doktorirala. pod vodstvom Gerryja Neugebauera na Kalifornijskom tehnološkom institutu 1992.[14]

Karijera

uredi

Ghezino istraživanje koristi tehnike snimanja u visokoj prostornoj rezoluciji, poput sustava prilagodljive optike na teleskopima Keck,[15] za proučavanje regija koje stvaraju zvijezde i supermasivne crne rupe u središtu Mliječne staze poznate kao Sagittarius A*.[16] Koristi kinematiku zvijezda blizu središta Mliječne staze kao sondu za istraživanje ove regije.[17] Visoka razlučivost Keckovih teleskopa[18] dala je značajno poboljšanje u odnosu na prvo veliko istraživanje kinematike galaktičkog centra koje je izvela skupina Reinharda Genzela.[19]

Ghez je 2004. izabrana u Nacionalnu akademiju znanosti,[20] a 2012. u Američko filozofsko društvo.[21] Godine 2019. izabrana je za suradnicu Američkog fizičkog društva (APS).[22]

Ghez se pojavila u mnogim televizijskim dokumentarcima koje su producirale mreže kao što su BBC, Discovery Channel i The History Channel. 2006. bila je u epizodi PBS serije Nova.[23] The My Hero Project identificirao ju je kao heroja znanosti.[11] Godine 2000. časopis Discover uvrstio je Ghez kao jednu od 20 perspektivnih mladih američkih znanstvenika u svojim područjima.

Crna rupa u Galaktičkom centru (Sgr A*)

uredi

Snimanjem Galaktičkog centra na infracrvenim valnim duljinama, Ghez i njeni kolege uspjeli su proviriti kroz tešku prašinu koja blokira vidljivu svjetlost, kako bi otkrili slike središta Mliječne staze. Zahvaljujući 10-metarskom otvoru teleskopa WM Keck i upotrebi prilagodljive optike za ispravljanje turbulencije atmosfere, ove slike Galaktičkog centra imaju vrlo veliku prostornu rezoluciju i omogućile su praćenje orbita zvijezda oko crne rupe Sagittarius A* (Sgr A*). Uočene su djelomične orbite mnogih zvijezda koje kruže oko crne rupe u Galaktičkom centru. Jedna od zvijezda, S2, napravila je potpunu eliptičnu putanju od početka detaljnih promatranja 1995. godine. Nekoliko desetljeća bit će potrebno za potpuno dokumentiranje orbita nekih od ovih zvijezda. Ova mjerenja mogu pružiti test teorije opće relativnosti. U listopadu 2012. njezin tim na UCLA-i, koji kruži oko Galaktičkog centra, identificirao je drugu zvijezdu, S0-102.[24] Koristeći Keplerov treći zakon, Ghezin tim je upotrijebio orbitalno gibanje kako bi pokazao da je masa Sgr A* 4,1 ± 0,6 milijuna solarnih masa.[25] Budući da je Galaktičko središte u kojem se nalazi Sgr A*, sto puta bliže od M31 gdje je sljedeća najbliža supermasivna crna rupa (M31*),[26] to je jedan od najbolje pokazanih slučajeva za supermasivnu crnu rupu.[27][28]

Ghez je 2020. podijelila Nobelovu nagradu za fiziku s Rogerom Penroseom i Reinhardom Genzelom za njihova otkrića u vezi s crnim rupama.[3] Ghez i Genzel dobili su polovicu nagrade za otkriće da supermasivna crna rupa najvjerojatnije upravlja orbitama zvijezda u središtu Mliječne staze.[29] Ghez je bila četvrta žena koja je od početka dodjela Nobelovih nagrada dobila Nobelovu nagradu za fiziku, a prethodile su joj Marie Curie (1903.), Maria Goeppert Mayer (1963.) i Donna Strickland (2018.).[30]

Osobni život

uredi

Ghez ima dva sina.[31] Ghez je aktivna plivačica u plivačkom klubu UCLA Masters.[32][33]

Nagrade

uredi
  • Annie J. Cannon Award in Astronomy (1994.)[34]
  • Nagrada Packard Fellowship (1996.)[35]
  • Nagrada Newton Lacy Pierce u astronomiji Američkog astronomskog društva (1998.)[34]
  • Nagrada Maria Goeppert-Mayer Američkog fizičkarskog društva (1999.)[36]
  • Nagrada Sackler (2004.)[37]
  • Nagrada Gold Shield Faculty za akademsku izvrsnost (2004.)[38]
  • Marc Aaronson Memorial Lectureship (2007.)
  • MacArthur Fellowship (2008.)[39]
  • Nagrada Crafoord in Astronomy (2012.)[40]
  • Nagrada Royal Swedish Academy of Sciences (2012.)[41]
  • Medalja Royal Society Bakerian (2015.)[42]
  • počasni doktorat u znanosti, Sveučilište Oxford (2019.)[43]
  • članica Američkog fizičkarskog društva (2019.)[22]
  • izabrana za Legacy Fellow Američkog astronomskog društva (2020.)[44]
  • Nobelova nagrada za fiziku (2020.)[3]

Odabrane publikacije

uredi

Znanstveni članci

uredi
  • Ghez, Andrea M.; Neugebauer, Gerry; Matthews, K. 1993. The Multiplicity of T Tauri Stars in the Taurus-Auriga & Ophiuchus-Scorpius Star Forming Regions: A 2.2 micron Imaging Survey (PDF). Astronomical Journal. 106: 2005–2023. Bibcode:1993AJ....106.2005G. doi:10.1086/116782
  • Ghez, Andrea M.; White, Russel J.; Simon, M. 1997. High Spatial Resolution Imaging of Pre-Main Sequence Binary Stars: Resolving the Relationship Between Disks and Close Companions. Astrophysical Journal. 490 (1): 353–367. doi:10.1086/304856
  • Ghez, Andrea M.; Klein, B. L.; Morris, M.; Becklin, E.E. 1998. High Proper Motions in the Vicinity of Sgr A*: Evidence for a Massive Central Black Hole. Astrophysical Journal. 509 (2): 678–686. arXiv:astro-ph/9807210. Bibcode:1998ApJ...509..678G. doi:10.1086/306528. S2CID 18243528
  • Ghez, A. M.; Morris, M.; Becklin, E. E.; Tanner, A.; Kremenek, T. 2000. The Accelerations of Stars Orbiting the Milky Way's Central Black Hole. Nature. 407 (6802): 349–351. arXiv:astro-ph/0009339. Bibcode:2000Natur.407..349G. doi:10.1038/35030032. PMID 11014184. S2CID 312384
  • Ghez, A. M.; Duchêne, G.; Matthews, K.; Hornstein, S. D.; Tanner, A.; Larkin, J.; Morris, M.; Becklin, E. E.; S. Salim. 1. siječnja 2003. The First Measurement of Spectral Lines in a Short-Period Star Bound to the Galaxy's Central Black Hole: A Paradox of Youth. Astrophysical Journal Letters (engleski). 586 (2): L127. arXiv:astro-ph/0302299. Bibcode:2003ApJ...586L.127G. doi:10.1086/374804. S2CID 11388341
  • Ghez, A. M.; Salim, S.; Weinberg, N. N.; Lu, J. R.; Do, T.; Dunn, J. K.; Matthews, K.; Morris, M. R.; Yelda, S. 20. prosinca 2008. Measuring Distance and Properties of the Milky Way's Central Supermassive Black Hole with Stellar Orbits. Astrophysical Journal (engleski). 689 (2): 1044–1062. arXiv:0808.2870. Bibcode:2008ApJ...689.1044G. doi:10.1086/592738. S2CID 18335611

Knjige

uredi
  • Ghez, Andrea Mia; Cohen, Judith Love. 2006. You Can Be a Woman Astronomer. Cascade Pass. ISBN 978-1-880599-78-5

Izvori

uredi
  1. ↑ Speed Weed, William. 19. siječnja 2000. 20 Young Scientists to Watch. Discover Magazine. Pristupljeno 6. ožujka 2008.
  2. ↑ Facts on the Nobel Prize in Physics. Nobel Foundation. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  3. ↑ a b c Press release: The Nobel Prize in Physics 2020. Nobel Foundation. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  4. ↑ Overbye, Dennis; Taylor, Derrick Bryson. 6. listopada 2020. Nobel Prize in Physics Awarded to 3 Scientists for Work on Black Holes – The prize was awarded half to Roger Penrose for showing how black holes could form and half to Reinhard Genzel and Andrea Ghez for discovering a supermassive object at the Milky Way's center. The New York Times. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  5. ↑ a b Yasuda, Anita. 2015. Astronomy: Cool Women in Space. Nomad Press. ISBN 978-1619303270 Prenosi Google Books
  6. ↑ Who's who in the West. Marquis-Who's Who. 2004. ISBN 978-0837909356 Prenosi Google Books
  7. ↑ Gilbert Ghez (1938–2015) – Obituary. www.legacy.com
  8. ↑ http://www.mevakshederekh.info/Portals/0/Il_tempo_e_idea/HAZMAN%20VEHARAION%20-%20IL%20TEMPO%20E%20L_IDEA%20Vol%20XXV%202019%20(web).pdf
  9. ↑ Oral history interview with Susanne Ghez. www.aaa.si.edu. 25. siječnja 2011.
  10. ↑ "Alumni Award Winners Announced". University of Chicago. 16. svibnja 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. veljače 2021. Pristupljeno 12. rujna 2021.
  11. ↑ a b Jennifer Lauren Lee. Science Hero:Andrea Mia Ghez. The My Hero Project. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. siječnja 2010. Pristupljeno 23. rujna 2009.
  12. ↑ Susan Lewis. 31. listopada 2006. Galactic Explorer Andrea Ghez. NOVA
  13. ↑ Linda Copman. Zeroing in on Black Holes. W. M. Keck Observatory. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2011. Pristupljeno 23. rujna 2009.
  14. ↑ Ghez, Andrea. 1993. The Multiplicity of T Tauri Stars in the Star Forming Regions Taurus-Auriga and Ophiuchus-Scorpius: A 2.2μm Speckle Imaging Survey (Ph.D.). OCLC 437065967
  15. ↑ Supermassive Black Holes. BBC. Pristupljeno 20. ožujka 2008.
  16. ↑ Milky Way Monster Stars in Cosmic Reality Show. Harvard-Smithsonian Center for Astrophysics. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. ožujka 2008. Pristupljeno 20. ožujka 2008.
  17. ↑ CELT Science Working Group Meeting. celt.ucolick.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. kolovoza 2007. Pristupljeno 20. ožujka 2008.
  18. ↑ Jensen, Liz. UCLA Galactic Center Group. www.astro.ucla.edu
  19. ↑ Eckart, A.; Genzel, R. 1996. Observations of stellar proper motions near the Galactic Centre. Nature. 383 (6599): 415–417. doi:10.1038/383415a0
  20. ↑ Andrea Ghez Elected to National Academy of Sciences. NASA. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2004. Pristupljeno 20. ožujka 2004.
  21. ↑ APS Member History. search.amphilsoc.org. Pristupljeno 29. ožujka 2021.
  22. ↑ a b APS Fellow Archive. Pristupljeno 24. rujna 2019.
  23. ↑ Andrea M. Ghez cv (PDF). UCLA. Pristupljeno 20. ožujka 2008.
  24. ↑ Wolpert, Stuart. UCLA astronomers discover star racing around black hole at center of our galaxy. UCLA Newsroom. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. ožujka 2014. Pristupljeno 6. listopada 2012.
  25. ↑ Ghez, A. M.; Salim, S.; Weinberg, N. N.; Lu, J. R.; Do, T.; Dunn, J. K.; Matthews, K.; Morris, M.; Yelda, S.; Becklin, E. E.; Kremenek, T. 20. prosinca 2008. Measuring Distance and Properties of the Milky Way's Central Supermassive Black Hole with Stellar Orbits. The Astrophysical Journal. 689 (2): 1044–1062. arXiv:0808.2870. Bibcode:2008ApJ...689.1044G. doi:10.1086/592738
  26. ↑ Eckart, Andreas; Schödel, Rainer; Meyer, Leonhard. Rujan 2006. The Galactic Centre: The Flare Activity of SgrA* and High-Resolution Explorations of Dusty Stars (PDF). The Messenger. European Southern Observatory. 125: 2–5
  27. ↑ The Supermassive Black Hole at the Galactic Center. www.astro.ucla.edu. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  28. ↑ Boen, Brooke. 20. svibnja 2015. Supermassive Black Hole Sagittarius A*. NASA. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  29. ↑ The Nobel Prize in Physics 2020. NobelPrize.org (engleski). Pristupljeno 6. listopada 2020.
  30. ↑ Nobel Prize 2020: From prizewinners to members of committees, women underrepresented since inception of awards. MSN News. 8. listopada 2020. Pristupljeno 8. listopada 2020.
  31. ↑ Lewis, Wayne. 24. ožujka 2021. A Search for Knowledge That Led Andrea Ghez to a Nobel Prize. UCLA. Pristupljeno 6. lipnja 2021.
  32. ↑ Poster Project, Biographies,. www.math.stonybrook.edu. Pristupljeno 13. rujna 2023.
  33. ↑ UCLA Masters Swimmer Andrea Ghez Wins Nobel Prize in Physics. SwimSwam (engleski). 6. listopada 2020. Pristupljeno 21. prosinca 2020.
  34. ↑ a b Annie J. Cannon Award in Astronomy. American Astronomical Society. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2008. Pristupljeno 20. ožujka 2008.
  35. ↑ Packard Fellows – Sorted by Award Year: 1996. University of Virginia. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. studenoga 2007. Pristupljeno 20. ožujka 2008.
  36. ↑ Maria Goeppert Mayer Award. www.aps.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2007. Pristupljeno 12. rujna 2021.
  37. ↑ Honors and Awards received by IGPP/UCLA Faculty and Research Staff. UCLA. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. veljače 2008. Pristupljeno 20. ožujka 2008.
  38. ↑ Astronomer Andrea Ghez awarded Gold Shield prize. University of California, Santa Cruz. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2008. Pristupljeno 20. ožujka 2008.
  39. ↑ UCLA astronomer Andrea Ghez named a 2008 MacArthur Fellow. UCLA. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2008. Pristupljeno 23. rujna 2008.
  40. ↑ The Crafoord Prize in Mathematics 2012 and The Crafoord Prize in Astronomy 2012. Crafoord Prize. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. prosinca 2012. Pristupljeno 19. siječnja 2012.
  41. ↑ Newsroom. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. listopada 2018. Pristupljeno 8. listopada 2018.
  42. ↑ Andrea Ghez to receive Royal Society's Bakerian Medal
  43. ↑ Honorary degree recipients for 2019 announced. The University of Oxford. Pristupljeno 26. lipnja 2019.
  44. ↑ AAS Fellows. AAS. Pristupljeno 28. rujna 2020.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Andrea_M._Ghez&oldid=7005085"