Idi na sadržaj

Sindrom delecije 22q13

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sindrom delecije 22q13
(Phelan–McDermidov sindrom)
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10Q93
OMIM606232
DiseasesDB34793
MeSHC536801
GeneReviewsPhelan-McDermidov sindrom

Sindrom delecije 22q13, znan i kao Phelan–McDermidov sindrom (PMS), je genetički poremećaj uzrokovan delecijama ili preuređivanjima na q terminalnom (dugom) kraku hromosoma 22. Svaka abnormalna genetička varijacija u regiji q13 koja se ispoljava sa značajnim manifestacijama (fenotip) tipskim za terminalnu deleciju može se dijagnosticirati kao sindrom delecije 22q13. Među istraživačima postoji neslaganje oko tačne definicije sindroma delecije 22q13.[1] Konzorcij za razvojne sinaptopatije definira PMS kao posljedicu mutacija SHANK3, definicija koja, čini se, isključuje terminalnu deleciju.[2] Zahtjev za uključivanje SHANK3 u definiciju podržavaju mnogi, ali ne i oni koji su prvi opisali sindrom delecije 22q13.[3]

Prototipska terminalna delecija 22q13 može se otkriti analizom kariotipa, ali mnoge ovakve delecije i intersticija su premalene. Dostupnost tehnologije mikromreža DNK za istovremeno otkrivanje više genetičkih problema bilo je dijagnostičko sredstvo izbora. Pad troškova za cijelu sekvenciranje egzoma i, na kraju, sekvenciranje cijelog genoma, mogu zamijeniti tehnologiju mikromreže DNK za ocjenu kandidata. Međutim, testovi fluorescencentne in situ hibridizacije (FISH) ostaju vrijedni za dijagnosticiranje slučajeva mozaicizama i hromosomskih preuređivanja (npr. prstenasti hromosom, neuravnotežena hromozomska translokacija) . Iako su rani istraživači tražili monogensko (objašnjenje jednogenske kontrole poremećaja, nedavna istraživanja nisu podržala tu hipotezu (vidi sindrom delecije 22q13).

Znaci i simptomi

[uredi | uredi izvor]

Pogođene osobe imaju širok spektar medicinskih manifestacija i manifestacija u ponašanju (tabele 1 i 2).[4][5][6][7] Pacijente dosljedno karakteriziraju globalno kašnjenje u razvoju, intelektualna invalidnost, govorne abnormalnosti, ASD – ponašanja poput hipotonija i blaga dismorfna obilježja.[4][6][7][8][9][10][11][12][13][14][15][16] Tabela 1 rezimira dismorfna i zdravstvena stanja koja su zabilježena kod osoba s PMS-om. Tabela 2 rezimira psihijatrijske i neurološke poremećaje povezane sa PMS-om. Većina studija uključuje male uzorke ili se oslanja na roditeljske izvještaje ili pregled medicinske evidencije za prikupljanje informacija, koje dijelom mogu objasniti varijabilnost u prezentaciji nekih od prisutnih karakteristika. Za dalju karakterizaciju fenotipa, potrebne su veće prospektivne studije

Tabela 1: Dismorfne osobine i medicinska komorbidna stanja kod osoba s Phelan-McDermidovim sindromom
Dismorfno svojstvo Učestalost (%) Medicinski komorbiditeti Učestalost (%)
Makrocefalija 7–31 Hipotiroidizam 3–6
Microcefalija 11–14 Poremećaj spavanja 41–46
Dolihocefalija 23–86 Gastrojednjački refluks 42–44
Duge trepavice 43–93 Povećan prag boli 10–88
Bulbusni nos 47–80 Konstipacija/dijareja 38–41
Visokozasvođeno nepce 25–47 Nenormalnosti snimaka mozga 7–75
Malokluzija/širokorazmaknuti zubi 19 Povratne infekcije gornjeg dišnog trakta 8–53
Puni obrazi 25 Bubrežne abnormalnosti 17–26
Špicasta brada 22–62 Limfedem 8–53
Velike mesnate šake 33–68 Napadi 14–41
Hipoplazijski/displazijski nokti 3–78 Strabizam 6–26
Hiperesktenzibilnost 25–61 Nizak rast 11–13
Abnormalna savijenost kičme 22 Visok stas/ubrzani rast 3–18
Krstačno udubljenje 13–37 Srčane greške 3–25
Sindaktilija 2. i 3. nožnog prsta 48 Prerani ili odgođen pubertet 12
Tabela 2: Psihijatrijske i neurološke manifestacije povezane s Phelan-McDermidovim sindromom
Psihijatrijske i neurološke manifestacije Učestalost (%)
Poremećaj autističkog spektra >25
Intelektualna nesposobni+ost ~100
Opće kašnjenje u razvoju ~100
Odsustvo ili teški poremećaju govora >75
Poremećaj senzornog ponašanja (stavljanje predmeta u usta) >25
Brušeni zubi >25
Hiperaktivnost i nepažnja >50
Stereotipni pokreti >50
Hipotonija >50
Fine i grube motorne abnormalnosti >90
Loša finomotorna koordinacija >90
Nenormalnosti hoda >90
Vizuelne abnormalnosti praćenja >85
Napadni poremećaj 17–41
Abnormalnosti moždane strukture 44–100
Problemi sa spavanjem >40

Uzrok

[uredi | uredi izvor]

Razne delecije utiču na terminalnu regiju dugog kraka hromosoma 22 (očinski hromosom u 75% slučajeva, od 22q13.3 do 22qter. Iako je delecija najčešće rezultat de novo mutacije, postoji nasljedni oblik koji proizlazi iz porodičnih hromosomskih translokacija koji uključuju hromosom 22. U novom obliku, veličina delec ije terminala je promjenjiva i može ići od 130 Kb (130.000 parovi baza) do 9 Mb. Delecije manje od 1 Mb su vrlo rijetke (oko 3%). Preostalih 97% terminalnih delecija utiče na oko 30 do 190 gena (vidi listu dolje). Jedno vrijeme se smatralo da veličina delecije nije povezana sa osnovnim kliničkim karakteristikama.[17]

To zapažanje dovelo je do naglaska na genu SHANK3 , koji se nalazi blizu samog kraja hromosoma 22. Interes za SHANK3 rastao je kako je postajao povezan sa autizmom i poremećajem autističkog spektra (ASD) i shizofrenija.[18] Od tada, dvanaest drugih gena na 22q13 ( MAPK8IP2 ,[19] CHKB,[20] SCO2,[21] SBF1,[22] PLXNB2,[23] MAPK12,[24] PANX2,[25] BRD1,[26] CELSR1,[27] WNT7B,[28] TCF20[29]) povezano je sa poremećajem iz autističnog spektra i / ili shizofrenijom (vidi reference ispod). Neke mutacije SHANK3 oponašaju sindrom delecije 22q13, ali mutacije i mikrodelecije SHANK3 imaju prilično različit utjecaj.

Neke osnovne značajke sindroma delecije 22q13 ovise o njenoj veličini i ne ovise o gubitku SHANK3 .[30][31][32] Kao što je gore napomenuto, distalna regija 1 Mb od 22q bogata je genima. Premalo je kliničkih slučajeva da bi se statistički izmjerio odnos između veličine delecije u ovoj regiji i fenotipa. SHANK3 je također u susjedstvu genskog klastera ( ARSA i MAPK8IP2 )[33] koji ima veliku vjerovatnoću da doprinese ASD-u,[34] sugerirajući da se efekti delecije SHANK3 ne mogu razlikovati od ostalih genetičkih gubitaka. Značajna studija induciranih pluripotentnih matičnih ćelija neurona, uzgajanih od pacijenata sa sindromom delecije 22q13, pokazuje da obnavljanje proteina SHANK3 proizvodi značajno, ali nepotpuno spašavanje membranskih receptora, podržavajući obje značajne uloge SHANK3 i dodatnu ulogu za druge gene u distalnom hromosomskom segmentu 1 Mb 22..[35]

Postoji interes za utjecaj MAPK8IP2 (koji se naziva i IB2) u sindromu delecije 22q13.[36] MAPK8IP2 je posebno zanimljiv jer regulira ravnotežu između NMDA i AMPA receptora.[37] Geni SULT4A1[38] i PARVB[39] mogu uzrokovati sindrom delecije 22q13 u slučajevima proksimalnih intersticijskih i velikih terminalnih delecija. Postoji oko 187 gena koji kodiraju proteine u regiji 22q13.[40] Grupa gena (MPPED1,[41] CYB5R3,[42] FBLN1,[43] NUP50,[44] C22ORF9,[45] KIAA1644,[46] PARVB,[39] TRMU,[47] WNT7B[48] i ATXN10[49]), kao i mikroRNK svi mogu doprinijeti gubitku jezika, osobine koja se značajno razlikuje u zavisnosti od veličine delecije.[50] Ista studija otkrila je da makrocefalija viđena kod pacijenata s sindromom delecije 22q13 može biti povezana sa WNT7B . FBLN1 je odgovoran za sinpolidaktiliju kao i njen doprinos neurološkim manifestacijama (OMIM 608180).

RABL2B ACR SHANK3 ARSA MAPK8IP2 CHKB CPT1B SYCE3 KLHDC7B ODF3B TYMP SCO2
NCAPH2 LMF2 MIOX ADM2 SBF1 PPP6R2 DENND6B PLXNB2 MAPK11 MAPK12 HDAC10 TUBGCP6
SELO TRABD PANX2 MOV10L1 MLC1 IL17REL PIM3 CRELD2 ALG12 ZBED4 BRD1 FAM19A5
FLJ32756 TBC1D22A CERK GRAMD4 CELSR1 TRMU BC069212 GTSE1 TTC38 PKDREJ CDPF1 PPARA
WNT7B ATXN10 FBLN1 RIBC2 SMC1B FAM118A UPK3A KIAA0930 NUP50 PHF21B PRR5-ARHGAP8 LDOC1L
KIAA1644 PARVG TRNA_SeC PARVB SAMM50 PNPLA3 PNPLA5 SULT4A1 EFCAB6 MPPED1 SCUBE1 TTLL12
TSPO MCAT BIK TTLL1 PACSIN2 ARFGAP3 A4GALT ATP5L2 DL490307 CYB5R3 RNU12 POLDIP3
SERHL2 RRP7A NFAM1 TCF20 CYP2D6 NDUFA6 SMDT1 FAM109B NAGA WBP2NL CENPM TNFRSF13C
SHISA8 SREBF2 CCDC134 MEI1 C22orf46 NHP2L1 XRCC6 DESI1 PMM1 CSDC2 POLR3H ACO2
PHF5A TOB2 TEF ZC3H7B RANGAP1 CHADL L3MBTL2 EP300 RBX1 DNAJB7 XPNPEP3 ST13
SLC25A17 MCHR1 MKL1 SGSM3 ADSL TNRC6B FAM83F GRAP2 ENTHD1 CACNA1I RPS19BP1 ATF4
SMCR7L MGAT3 TAB1 SNORD43 RPL3 PDGFB CBX7 APOBEC3H APOBEC3F APOBEC3D APOBEC3C APOBEC3B
CBX6 NPTXR DNAL4 SUN2 GTPBP1 JOSD1 TOMM22 CBY1 FAM227A DMC1 DDX17 KDELR3
KCNJ4 CSNK1E TMEM184B MAFF MAFF PLA2G6 BAIAP2L2 SLC16A8 PICK1 SOX10 POLR2F C22orf23
MICALL1 EIF3L ANKRD54 GALR3 GCAT H1F0 TRIOBP NOL12 LGALS1 SH3BP1 GGA1 LGALS2
CDC42EP1 CARD10 MFNG ELFN2 CYTH4

Tabela gena koji kodiraju proteine uključene u sindrom delecije 22q13 je na osnovu pregledača ljudskog genoma - sklop hg38. Potcrtavanje identificira 13 gena koji su povezani s autizmom.[51][52][53][54] Podebljano identificira gene povezane sa hipotonijom (na osnovu pretraživača Human Phenotype Browser [55] što se može potražiti kao „hipotonija“ i bazi podataka OMIM.[56]).

Dijagnoza i upravljanje

[uredi | uredi izvor]

1. Klinička genetika i genetičko ispitivanje

Da bi se potvrdila dijagnoza PMS-a, neophodno je genetičko testiranje. Prototipska delecija terminala 22q13 može se otkriti analizom kariotipa, ali mnoge delecije terminala i intersticija su premale da bi se otkrila ovim metodom. Hromosomske mikromreže treba naručiti kod djece sa sumnjom na zastoj u razvoju ili ASD.[57][58] Većina slučajeva identificirat će se pomoću mikromreže; međutim, male varijacije u genima mogu se propustiti. Pad troškova za cijelo sekvenciranje egzoma može zamijeniti DNK mikromreža, tehnologija za ocjenu gena kandidata. Biološke roditelje treba testirati sa fluorescentnoj hibridizaciji in situ (FISH), kako bi se isključile uravnotežene translokacije ili inverzije. Uravnotežena translokacija kod roditelja povećava rizik od recidiva i nasljednosti u porodicama (slika 3).[59]

Kliničko-genetičke procjene i pregledi dismorfologije trebaju se obaviti, kako bi se procijenili rast, pubertetski razvoj, dismorfične karakteristike (tabela 1) i pregled oštećenja organa (tabela 2)

2. Procjena kognicije i ponašanja

Svi pacijenti trebaju proći sveobuhvatne razvojne, kognitivne i etološkee procjene kod kliničara sa iskustvom u razvojnim poremećajima. Kognitivna evaluacija treba biti prilagođena osobama sa značajnim jezičkim i razvojnim kašnjenjima. Svi pacijenti trebaju biti upućeni na specijalizirane evaluacije govora/jezika, rada i fizioterapije.

3. Neurološko upravljanje

Osobe sa PMS-om treba redovno pratiti pedijatrijski neurolog radi praćenja motornog razvoja, koordinacije i hoda, kao i stanja koja mogu biti povezana sa hipotonijom. Opseg glave treba mjeriti rutinski do 36 mjeseci. S obzirom na visoku stopu napada (do 41% pacijenata) zabilježenu u literaturi kod pacijenata s PMS-om i njegov ukupni negativni uticaj na razvoj, trebalo razmotriti preko noći EEG videonimanje, kako bi se isključila aktivnost napadaja. Uz to, treba razmotriti osnovni strukturni MRI mozga, kako bi se isključilo prisustvo strukturnih abnormalnosti.

4. Nefrologija

Svi pacijenti trebali bi imati početni ultrazvučni pregled bubrega i mokraćnog mjehura, a trebalo bi razmotriti i puštajući cistouretrogram, kako bi se isključile strukturne i funkcionalne abnormalnosti. Bubrežne abnormalnosti prijavljene su kod do 38% pacijenata sa PMS-om.[60][61] Kod pacijenata s PMS-om zabilježeni su vezikureterski refluks, hidronefroza, bubrežna ageneza, displazijski bubreg, policistični bubreg i ponovljene infekcije mokraćnog sistema.

5. Kardiologija

Kongenitalne srčane greške (CHD) prijavljene su u uzorcima djece s PMS-om s različitim frekvencijama (do 25%) (29,36%). Najčešći CHD uključuju regurgitaciju trikuspidalnog zaliska, defekte pretkomorske pregrade i patent ductus arteriosus. Treba razmotriti srčanu evaluaciju, uključujući ehokardiografiju i elektrokardiogram.

6. Gastroenterologija

Gastrointestinalni simptomi su česti kod osoba s PMS-om. Gastroezofagealni refluks, zatvor, proljev i ciklično povraćanje su često opisani.[62]

Tabela 3: Preporuke za kliničku procjenu kod Phelan-McDermidovog sindroma

Medicinska specijalnost
Preporuka za procjenu
Primarna opskrba/Razvojna pedijatrija Pažlivo i rutinsko posmatranje
Procjena sluha
Procjena vida
Praćenje visine, težine i BMI
Otolaringologija (ENT)
Pedijatrijska stomatologija
Psihijatrijsko/Psihološko liječenje
Psihijatrija i psihologija Psihijatrijska procjena s naglaskom na poremećaj iz autističnog spektra
Raspored dijagnostičkog promatranja autizma (ADOS)
Procjena kognicije i razvoja
Evaluacija govora i jezika / terapija
Testiranje prilagodljivosti funkcija
Procjena obrazovanja
Radna terapija
Neurologija Procjena razvoja motorike, koordinacije i nadzor hoda, kao i stanja koja mogu biti povezana sa hipotonijom, poput neuromuskularne skolioze i problema sa hranjenjem
Cjelonoćni video EEG
MRI strukture mozga
Procjena obima glave do 36 mjeseci
Nefrologija Ultrazvučno snimanje bubrega i mokraćnog mjehura
Kardiologija Ehokardiogram
Elektrokardiogram
Endokrinologija Funkcija tiroidnje žllijezde
Procjena ishrane

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]

Prava prevalencija PMS-a nije utvrđena. Prema Fondaciji Phelan – McDermid Syndrome Foundation identificirano je više od 1.200 ljudi širom svijeta. Međutim, vjeruje se da je nedovoljno dijagnosticirana, zbog neadekvatnog genetičkog testiranja i nedostatka specifičnih kliničkih karakteristika. Poznato je da se s jednakom učestalošću javlja kod muškaraca i žena. Studije koje koriste dijagnozu hromosomskih mikromreža pokazuju da se najmanje 0,5% slučajeva ASD može objasniti mutacijama ili delecijama gena SHANK3 .[63] Pored toga, kada je ASD povezan s ID-om, pronađene su mutacije ili delecije SHANK3 kod do 2% osoba.[64][65]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Phelan K, Boccuto L, Rogers RC, Sarasua SM, McDermid HE (2015). "Letter to the editor regarding Disciglio et al.: interstitial 22q13 deletions not involving SHANK3 gene: a new contiguous gene syndrome". Am J Med Genet A. 167 (7): 1679–80. doi:10.1002/ajmg.a.36788. PMID 26295085.
  2. ^ https://www.rarediseasesnetwork.org/cms/dsc/About-Us (downloaded 21-September-2015)
  3. ^ Phelan MC, McDermid HE (2011). "The 22q13.3 Deletion Syndrome (Phelan-McDermid Syndrome)". Mol Syndromol. 2 (1): 186–201. doi:10.1159/000334260. PMC 3366702. PMID 22670140.
  4. ^ a b Sarasua, Sara M.; Dwivedi, Alka; Boccuto, Luigi; Chen, Chin-Fu; Sharp, Julia L.; Rollins, Jonathan D.; Collins, Julianne S.; Rogers, R. Curtis; Phelan, Katy (1. 4. 2014). "22q13.2q13.32 genomic regions associated with severity of speech delay, developmental delay, and physical features in Phelan-McDermid syndrome". Genetics in Medicine. 16 (4): 318–328. doi:10.1038/gim.2013.144. ISSN 1530-0366. PMID 24136618.
  5. ^ Philippe, Anne; Boddaert, Nathalie; Vaivre-Douret, Laurence; Robel, Laurence; Danon-Boileau, Laurent; Malan, Valérie; Blois, Marie-Christine de; Heron, Delphine; Colleaux, Laurence (1. 8. 2008). "Neurobehavioral Profile and Brain Imaging Study of the 22q13.3 Deletion Syndrome in Childhood". Pediatrics (jezik: engleski). 122 (2): e376–e382. doi:10.1542/peds.2007-2584. ISSN 0031-4005. PMID 18625665.
  6. ^ a b Sarasua, Sara M.; Dwivedi, Alka; Boccuto, Luigi; Rollins, Jonathan D.; Chen, Chin-Fu; Rogers, R. Curtis; Phelan, Katy; DuPont, Barbara R.; Collins, Julianne S. (1. 11. 2011). "Association between deletion size and important phenotypes expands the genomic region of interest in Phelan-McDermid syndrome (22q13 deletion syndrome)". Journal of Medical Genetics. 48 (11): 761–766. doi:10.1136/jmedgenet-2011-100225. ISSN 1468-6244. PMID 21984749.
  7. ^ a b Luciani, J. J.; de Mas, P.; Depetris, D.; Mignon-Ravix, C.; Bottani, A.; Prieur, M.; Jonveaux, P.; Philippe, A.; Bourrouillou, G. (1. 9. 2003). "Telomeric 22q13 deletions resulting from rings, simple deletions, and translocations: cytogenetic, molecular, and clinical analyses of 32 new observations". Journal of Medical Genetics. 40 (9): 690–696. doi:10.1136/jmg.40.9.690. ISSN 1468-6244. PMC 1735584. PMID 12960216.
  8. ^ Kolevzon, Alexander; Angarita, Benjamin; Bush, Lauren; Wang, A. Ting; Frank, Yitzchak; Yang, Amy; Rapaport, Robert; Saland, Jeffrey; Srivastava, Shubhika (1. 1. 2014). "Phelan-McDermid syndrome: a review of the literature and practice parameters for medical assessment and monitoring". Journal of Neurodevelopmental Disorders. 6 (1): 39. doi:10.1186/1866-1955-6-39. ISSN 1866-1947. PMC 4362650. PMID 25784960.
  9. ^ Manning, Melanie A.; Cassidy, Suzanne B.; Clericuzio, Carol; Cherry, Athena M.; Schwartz, Stuart; Hudgins, Louanne; Enns, Gregory M.; Hoyme, H. Eugene (1. 8. 2004). "Terminal 22q deletion syndrome: a newly recognized cause of speech and language disability in the autism spectrum". Pediatrics. 114 (2): 451–457. doi:10.1542/peds.114.2.451. ISSN 1098-4275. PMID 15286229.
  10. ^ Nesslinger, N. J.; Gorski, J. L.; Kurczynski, T. W.; Shapira, S. K.; Siegel-Bartelt, J.; Dumanski, J. P.; Cullen, R. F.; French, B. N.; McDermid, H. E. (1. 3. 1994). "Clinical, cytogenetic, and molecular characterization of seven patients with deletions of chromosome 22q13.3". American Journal of Human Genetics. 54 (3): 464–472. ISSN 0002-9297. PMC 1918126. PMID 7906921.
  11. ^ Koolen, David A.; Reardon, William; Rosser, Elisabeth M.; Lacombe, Didier; Hurst, Jane A.; Law, Caroline J.; Bongers, Ernie M. H. F.; van Ravenswaaij-Arts, Conny M.; Leisink, Martijn A. R. (1. 9. 2005). "Molecular characterisation of patients with subtelomeric 22q abnormalities using chromosome specific array-based comparative genomic hybridisation". European Journal of Human Genetics. 13 (9): 1019–1024. doi:10.1038/sj.ejhg.5201456. ISSN 1018-4813. PMID 15986041.
  12. ^ Hannachi, H.; Mougou, S.; Benabdallah, I.; Soayh, N.; Kahloul, N.; Gaddour, N.; Le Lorc'h, M.; Sanlaville, D.; El Ghezal, H. (1. 1. 2013). "Molecular and phenotypic characterization of ring chromosome 22 in two unrelated patients". Cytogenetic and Genome Research. 140 (1): 1–11. doi:10.1159/000350785. ISSN 1424-859X. PMID 23635516.
  13. ^ Cusmano-Ozog, Kristina; Manning, Melanie A.; Hoyme, H. Eugene (15. 11. 2007). "22q13.3 deletion syndrome: a recognizable malformation syndrome associated with marked speech and language delay". American Journal of Medical Genetics Part C. 145C (4): 393–398. doi:10.1002/ajmg.c.30155. ISSN 1552-4876. PMID 17926345.
  14. ^ Rollins, Jonathan D.; Sarasua, Sara M.; Phelan, Katy; DuPont, Barbara R.; Rogers, R. Curtis; Collins, Julianne S. (1. 9. 2011). "Growth in Phelan-McDermid syndrome". American Journal of Medical Genetics Part A. 155A (9): 2324–2326. doi:10.1002/ajmg.a.34158. ISSN 1552-4833. PMID 21834045.
  15. ^ Dhar, S.U.; del Gaudio, D.; German, J.R.; Peters, S.U.; Ou, Z.; Bader, P.I.; Berg, J.S.; Blazo, M.; Brown, C.W. (1. 3. 2010). "22q13.3 Deletion Syndrome: Clinical and Molecular Analysis Using Array CGH". American Journal of Medical Genetics Part A. 152A (3): 573–581. doi:10.1002/ajmg.a.33253. ISSN 1552-4825. PMC 3119894. PMID 20186804.
  16. ^ Denayer, A.; Esch, H. Van; Ravel, T. de; Frijns, J.-P.; Buggenhout, G. Van; Vogels, A.; Devriendt, K.; Geutjens, J.; Thiry, P. (2012). "Neuropsychopathology in 7 Patients with the 22q13 Deletion Syndrome: Presence of Bipolar Disorder and Progressive Loss of Skills". Molecular Syndromology. 3 (1): 14–20. doi:10.1159/000339119. PMC 3398818. PMID 22855650.
  17. ^ Wilson HL, Wong AC, Shaw SR, et al. (2003). "Molecular characterisation of the 22q13 deletion syndrome supports the role of haploinsufficiency of SHANK3/PROSAP2 in the major neurological symptoms". J. Med. Genet. 40 (8): 575–84. doi:10.1136/jmg.40.8.575. PMC 1735560. PMID 12920066.
  18. ^ Gauthier; et al. (2010). "De novo mutations in the gene encoding the synaptic scaffolding protein SHANK3 in patients ascertained for schizophrenia". Proc. Natl. Acad. Sci. USA. 107 (17): 7863–8. Bibcode:2010PNAS..107.7863G. doi:10.1073/pnas.0906232107. PMC 2867875. PMID 20385823.
  19. ^ "MAPK8IP2 Gene - GeneCards | JIP2 Protein | JIP2 Antibody".
  20. ^ https://www.genecards.org/cgi-bin/carddisp.pl?gene=CHKB&keywords=CHKB
  21. ^ https://www.genecards.org/cgi-bin/carddisp.pl?gene=SCO2&keywords=sco2
  22. ^ "SBF1 Gene - GeneCards | MTMR5 Protein | MTMR5 Antibody".
  23. ^ "PLXNB2 Gene - GeneCards | PLXB2 Protein | PLXB2 Antibody".
  24. ^ "MAPK12 Gene - GeneCards | MK12 Protein | MK12 Antibody".
  25. ^ "Panx2 related genes - GeneCards Search Results".
  26. ^ "Brd1 related genes - GeneCards Search Results".
  27. ^ "CELSR1 Gene - GeneCards | CELR1 Protein | CELR1 Antibody".
  28. ^ "WNT7B Gene - GeneCards | WNT7B Protein | WNT7B Antibody".
  29. ^ "TCF20 Gene - GeneCards | TCF20 Protein | TCF20 Antibody".
  30. ^ Sarasua SM; et al. (2011). "Association between deletion size and important phenotypes expands the genomic region of interest in Phelan-McDermid syndrome (22q13 deletion syndrome)". J Med Genet. 48 (11): 761–6. doi:10.1136/jmedgenet-2011-100225. PMID 21984749.
  31. ^ Simenson K; et al. (2013). "A patient with the classic features of Phelan-McDermid syndrome and a high immunoglobulin E level caused by a cryptic interstitial 0.72-Mb deletion in the 22q13.2 region". Am J Med Genet A. 164A (3): 806–9. doi:10.1002/ajmg.a.36358. PMID 24375995.
  32. ^ Disciglio V; et al. (2014). "Interstitial 22q13 Deletions Not Involving SHANK3 Gene: A New Contiguous Gene Syndrome". Am J Med Genet A. 164 (7): 1666–76. doi:10.1002/ajmg.a.36513. PMID 24700646.
  33. ^ Andrews T; et al. (2015). "The clustering of functionally related genes contributes to CNV-mediated disease". Genome Res. 25 (6): 802–13. doi:10.1101/gr.184325.114. PMC 4448677. PMID 25887030.
  34. ^ Krishnan A; et al. (2016). "Genome-wide prediction and functional characterization of the genetic basis of autism spectrum disorder". Nature Neuroscience. 19 (11): 1454–62. doi:10.1038/nn.4353. PMC 5803797. PMID 27479844.
  35. ^ Shcheglovitov A; et al. (2013). "SHANK3 and IGF1 restore synaptic deficits in neurons from 22q13 deletion syndrome patients". Nature. 503 (7475): 267–71. Bibcode:2013Natur.503..267S. doi:10.1038/nature12618. PMC 5559273. PMID 24132240.
  36. ^ Aldinger KA; et al. (2013). "Cerebellar and posterior fossa malformations in patients with autism-associated chromosome 22q13 terminal deletion". Am J Med Genet A. 161 (1): 131–6. doi:10.1002/ajmg.a.35700. PMC 3733662. PMID 23225497.
  37. ^ Giza J; et al. (2010). "Behavioral and cerebellar transmission deficits in mice lacking the autism-linked gene islet brain-2". J. Neurosci. 30 (44): 14805–16. doi:10.1523/JNEUROSCI.1161-10.2010. PMC 3200367. PMID 21048139.
  38. ^ "SULT4A1 Gene - GeneCards | ST4A1 Protein | ST4A1 Antibody".
  39. ^ a b "PARVB Gene - GeneCards | PARVB Protein | PARVB Antibody".
  40. ^ UCSC Genome Browser Home
  41. ^ "MPPED1 Gene - GeneCards | MPPD1 Protein | MPPD1 Antibody".
  42. ^ "CYB5R3 Gene - GeneCards | NB5R3 Protein | NB5R3 Antibody".
  43. ^ "FBLN1 Gene - GeneCards | FBLN1 Protein | FBLN1 Antibody".
  44. ^ "NUP50 Gene - GeneCards | NUP50 Protein | NUP50 Antibody".
  45. ^ "KIAA0930 Gene - GeneCards | K0930 Protein | K0930 Antibody".
  46. ^ "SHISAL1 Gene - GeneCards | SHSL1 Protein | SHSL1 Antibody".
  47. ^ "TRMU Gene - GeneCards | MTU1 Protein | MTU1 Antibody".
  48. ^ "WNT7B Gene - GeneCards | WNT7B Protein | WNT7B Antibody".
  49. ^ "ATXN10 Gene - GeneCards | ATX10 Protein | ATX10 Antibody".
  50. ^ Sarasua SM; et al. (2014). "Clinical and genomic evaluation of 201 patients with Phelan–McDermid syndrome". Human Genetics. 133 (7): 847–59. doi:10.1007/s00439-014-1423-7. PMID 24481935.
  51. ^ SFARI Gene - Human Gene Module
  52. ^ Napoli E; et al. (2012). "Mitochondrial Dysfunction in Pten Haplo-Insufficient Mice with Social Deficits and Repetitive Behavior: Interplay between Pten and p53". PLoS ONE. 7 (8): 1–13. Bibcode:2012PLoSO...742504N. doi:10.1371/journal.pone.0042504. PMC 3416855. PMID 22900024.
  53. ^ Iossifov I; et al. (2015). "Low load for disruptive mutations in autism genes and their biased transmission". Proc Natl Acad Sci USA. 112 (41): E5600–7. doi:10.1073/pnas.1516376112. PMC 4611648. PMID 26401017.
  54. ^ Davis LK; et al. (2012). "Loci nominally associated with autism from genome-wide analysis show enrichment of brain expression quantitative trait loci but not lymphoblastoid cell line expression quantitative trait loci". Mol Autism. 3 (1): 3. doi:10.1186/2040-2392-3-3. PMC 3484025. PMID 22591576.
  55. ^ Home | Human Phenotype Ontology
  56. ^ OMIM - Online Mendelian Inheritance in Man Arhivirano 26. 10. 2011. na Wayback Machine
  57. ^ Schaefer, G. Bradley; Mendelsohn, Nancy J.; Committee, for the Professional Practice and Guidelines (1. 5. 2013). "Clinical genetics evaluation in identifying the etiology of autism spectrum disorders: 2013 guideline revisions". Genetics in Medicine (jezik: engleski). 15 (5): 399–407. doi:10.1038/gim.2013.32. ISSN 1098-3600. PMID 23519317.
  58. ^ Manning, Melanie; Hudgins, Louanne (1. 11. 2010). "Array-based technology and recommendations for utilization in medical genetics practice for detection of chromosomal abnormalities". Genetics in Medicine (jezik: engleski). 12 (11): 742–745. doi:10.1097/GIM.0b013e3181f8baad. ISSN 1098-3600. PMC 3111046. PMID 20962661.
  59. ^ Phelan, Katy; Betancur, Catalina (1. 4. 2011). "Clinical utility gene card for: Deletion 22q13 syndrome". European Journal of Human Genetics. 19 (4): 492. doi:10.1038/ejhg.2010.193. ISSN 1018-4813. PMC 3060317. PMID 21150887.
  60. ^ Kirkpatrick, Brianne E.; El-Khechen, Dima (1. 1. 2011). "A unique presentation of 22q13 deletion syndrome: multicystic kidney, orofacial clefting, and Wilms' tumor". Clinical Dysmorphology. 20 (1): 53–54. doi:10.1097/MCD.0b013e32833effb1. ISSN 1473-5717. PMID 20827177.
  61. ^ Jeffries, Aaron R.; Curran, Sarah; Elmslie, Frances; Sharma, Ajay; Wenger, Sharon; Hummel, Marybeth; Powell, John (30. 8. 2005). "Molecular and phenotypic characterization of ring chromosome 22". American Journal of Medical Genetics Part A. 137 (2): 139–147. doi:10.1002/ajmg.a.30780. ISSN 1552-4825. PMID 16059935.
  62. ^ Dhar, S. U.; del Gaudio, D.; German, J. R.; Peters, S. U.; Ou, Z.; Bader, P. I.; Berg, J. S.; Blazo, M.; Brown, C. W. (1. 3. 2010). "22q13.3 deletion syndrome: clinical and molecular analysis using array CGH". American Journal of Medical Genetics Part A. 152A (3): 573–581. doi:10.1002/ajmg.a.33253. ISSN 1552-4833. PMC 3119894. PMID 20186804.
  63. ^ Durand, Christelle M.; Betancur, Catalina; Boeckers, Tobias M.; Bockmann, Juergen; Chaste, Pauline; Fauchereau, Fabien; Nygren, Gudrun; Rastam, Maria; Gillberg, I. Carina (1. 1. 2007). "Mutations in the gene encoding the synaptic scaffolding protein SHANK3 are associated with autism spectrum disorders". Nature Genetics. 39 (1): 25–27. doi:10.1038/ng1933. ISSN 1061-4036. PMC 2082049. PMID 17173049.
  64. ^ Oberman, Lindsay M.; Boccuto, Luigi; Cascio, Lauren; Sarasua, Sara; Kaufmann, Walter E. (27. 8. 2015). "Autism spectrum disorder in Phelan-McDermid syndrome: initial characterization and genotype-phenotype correlations". Orphanet Journal of Rare Diseases (jezik: engleski). 10 (1): 105. doi:10.1186/s13023-015-0323-9. ISSN 1750-1172. PMC 4549933. PMID 26306707.
  65. ^ Boccuto, Luigi; Lauri, Maria; Sarasua, Sara M.; Skinner, Cindy D.; Buccella, Daniela; Dwivedi, Alka; Orteschi, Daniela; Collins, Julianne S.; Zollino, Marcella (1. 3. 2013). "Prevalence of SHANK3 variants in patients with different subtypes of autism spectrum disorders". European Journal of Human Genetics (jezik: engleski). 21 (3): 310–316. doi:10.1038/ejhg.2012.175. ISSN 1018-4813. PMC 3573207. PMID 22892527.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sindrom_delecije_22q13&oldid=3380319"