Retzdorffova pušinica
| Retzdorffova pušinica Silene retzdorffiana | |
|---|---|
| Status zaštite: Ugroženi | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Tracheophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Caryophyllales |
| Porodica | Caryophillaceae |
| Rod | Silene |
| Vrsta | Silene retzdorffiana K. Maly, 1903. |
Retzdorffova pušinica ili Retzdorffova lepnica (lat. Silene retzdorffiana (K. Maly) Walters − sinonimi: Heliosperma retzdorffianum K. Maly, Silene quadridentata sensu Hayek subsp. retzdorffiana (K. Maly) Neumayer − endem je Dinarida iz porodice Caryophyllaceae (karanfili).[1]
Opis
[uredi | uredi izvor]Stabljike ove biljke su uspravne, visoke oko 7–20 cm. U gornjoj polovini se 2-3 puta račvaju u posebne grane. Cijela biljka prekrivena gusti m, bjeličastim dlačicama i žlijezdama. Donji listovi okruglasto duguljasti, sa postepenim prelazima u široko krilasta peteljke. Listovi srednjeg dijela su stabljike su linearno-lancetasto uobličeni i sjedeći. Na oba kraja kraja su suženi. Dugi su oko 20–31 mm, a široki oko 3-7,5 mm, obično šiljasti. Internodiji su kraći iii jedanko dugi kao i listovi.
Ova biljka cvjeta od aprila do maja, a ponegdje i do jula. Čašica cvijeta je ljevkasta, duga 8-10,5 mm, sa 10 nejasnih nerava, a pri dnu kao odsjecena. Zupci su joj jajoliki i zatupljeni. Peteljke cvijeta su duge 8–24 mm i uspravne. Latice (u krunici) su mliječnobijele, a duge oko 11 mm, klinaste i naprijed zaruljene.
Plod je je jajoliki tobolac i jednako dug kao i časica, a neznatno duži od nosača ploda. Crne sjemenke su bubrežaste i duge oko 1 mm i široke oko 1,3 mm, sa prozirnim mrkim rubnim bradavicama.
Ekologija i rasprostranjenje
[uredi | uredi izvor]Retzdorffova pušinica je tipska hazmofitska i kalcifilna biljka. Raste u pukotinama raspuklih i erodiranih krečnjačkih stijena, polupećina i izlokanim potkapinama. To je obilježava kao izrazitu skiofitu, a ubraja se i u ombrofobne vrste, prema činjenici da njena staništa nisu izložena direktnim udarima kišnih kapi. [Adaptacija|[Ekoadaptacija]] na ovakve ekstremne uslove je razvila osobene morfološke karaktere, uključujući i svojstvaindumenta, koji je sastavljen od dugih žljezdastih dlačica. Staništa ove vrste se nalaze na nadmorskim visinama od 200-1.500 m. Karakteristična je vrsta endemsko-reliktne biljne zajednice u Hercegovini.
Ova pušinica je endem Dinarida jer se susreće sve do Albanije. Najčešća je u kanjonima Rakitnice i Neretve i na Čvrsnici, uključujući i njenu sjeveroistočnu visoravan Plasu.
Locus classicus je Hercegovina, pri ušću Doljanke kod Jablanice (W. Retzdorff) (Maly, K. 1903).
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.