Odgovor poliklonskih B-ćelija
Odgovor poliklonskih B-ćelija je prirodni način imunskog odgovora koji ispoljava adaptivni imunski sistem sisara. Osigurava da je jedan antigen prepoznat i napadnut preko njegovih dijelova koji se preklapaju, nazvani epitopi, višestrukim klonovima B-ćelija.[1][2]
Tokom normalnog imunskog odgovora, dijelovi patogena (npr. bakterije) imunski sistem ih prepoznaje kao strani (nesvoj) i uklanjaju ili učinkovito neutraliziraju, kako bi se smanjila njihova potencijalna oštećenja. Takva prepoznatljiva tvar naziva se antigen. Imunski sistem može reagirati na više načina antigenom; ključna karakteristika ovog odgovora je proizvodnja antitijela iz B-ćelija (ili B-limfocita) koji uključuju krak imunskog sistema poznat kao humoralna imunost. Antitijela su topiva i ne zahtijevaju direktan kontakt ćelija i patogena da bi funkcionirali.
Antigeni mogu biti velike i složene tvari, a svako pojedinačno antitijelo može se vezati samo na malo, specifično područje na antigenu. Prema tome, efikasan imunski odgovor često uključuje proizvodnju mnogih različitih antitijela pomoću različitih B-ćelija protiv „istog“ antigena. Otuda izraz "poliklonski", koji potječe od riječi poli = mnogo + klon ("klon" starogrčki = klica ili grančica);[3][4] klon je grupa ćelija koja nastaje iz zajedničke ćelije „majke“.
Antitijela tako proizvedena u poliklonskom odgovoru poznata su kao poliklonska antitijela. Poliklonska antitijela su heterogena, razlikuju se od molekula monoklonskih antitijela koji su identični i reagiraju samo protiv jednog epitopa, tj., specifičniji su. Drugim riječima, monoklonska antitijela nastaju kloniranjem samo jedne ćelije, a poliklonska od više ćelija.
Raznolikost B-ćelijskih klonova
[uredi | uredi izvor]Iako postoji mnogo različitih patogena, od kojih mnogi neprestano mutiraju, iznenađuje da većina osoba nema infekcija. Stoga, održavanje zdravlja zahtijeva da tijelo prepozna sve patogene (antigene koje prezentiraju ili proizvode) koji bi vjerovatno mogli postojati. To se postiže održavanjem bazena neizmjerno velikih (oko 10 109 klonova B-ćelija), a svaka od njih reagira protiv određenog epitopa prepoznavanjem i stvaranjem antitijela protiv njega. Međutim, u bilo kojem trenutku vrlo malo klonova zapravo ostaje prijemčivo za njihov specifični epitop. Dakle, otprilike 107 različitih epitopa mogu prepoznati zajedno svi klonovi B-ćelija. Šta više, u životu jedne osobe, obično se traži stvaranje antitela protiv vrlo malo antigena, u odnosu na broj koji tijelo može prepoznati i odgovoriti.
Značaj pojave
[uredi | uredi izvor]Ako se antigen može prepoznati po više komponenti njegove strukture, manje je vjerovatno da će ga imunski sistem "propustiti". Analogno, ako se nalazi na skučenom mjestu, osoba bi trebala prepoznati osob , bolje je znati što više fizičkih karakteristika. Ako osobu poznajete samo po frizuri, postoji šansa da ju previdite ako se to promijeni. Dok, osim frizure, ako i vi slučajno znate crte lica i što će osoba nositi određenog dana, postat će mnogo vjerovatnije da će vam nedostajati ta osoba. Mutacija patogenih organizama može rezultirati u modifikaciji strukture antigena - i, prema tome, epitopa. Ako imunski sistem "upamti" kako izgledaju drugi epitopi, antigen i organizam, i dalje će biti prepoznati i podvrgnuti imunskom odgovoru tijela. Dakle, poliklonski odgovor proširuje spektar patogena koji se mogu prepoznati.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Goldsby, Richard; Kindt, TJ; Osborne, BA; Janis Kuby (2003). "Antigens (Chapter 3)". Immunology (Fifth izd.). New York: W. H. Freeman and Company. str. 57–75. ISBN 978-0716749479. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Definition of Polyclonal from MedicineNet.com". Webster's New World Medical Dictionary. Arhivirano s originala, 7. 8. 2012. Pristupljeno 3. 5. 2008. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Etymology of "clone"". Online etymology dictionary. Pristupljeno 26. 6. 2008.
- ^ Bansal, R.K. (2005). "Reproductive Cloning-An Act Of Human Rights Violation". Journal of Indian Association of Forensic Medicine. 27 (3): 971–973. Arhivirano s originala (PDF), 16. 12. 2019. Pristupljeno 23. 6. 2008.
Dopunska literatura
[uredi | uredi izvor]- Goldsby, Richard; Kindt, TJ; Osborne, BA; Janis Kuby (2003). Immunology (Fifth izd.). New York: W. H. Freeman and Company. ISBN 978-0-7167-4947-9.
- Kishiyama, Jeffery L. (2006) [1997]. "Disorders of the Immune system (Chapter 3)". u Stephen J. McPhee; William F. Ganong (ured.). Pathophysiology of Disease: An Introduction to Clinical Medicine (5 izd.). Lange Medical Books/McGraw-Hill. str. 32–58. ISBN 978-0-07-110523-1. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- Nairn, Roderick (2004) [1954]. "Immunology (Chapter 8)". u Geo F. Brooks; Janet S. Butel; Stephen A. Morse (ured.). Jawetz, Melnick, & Adelberg's Medical Microbiology (Twenty-Third Edition International izd.). Lange publications/McGraw-Hill. str. 133–135, 138–139. ISBN 978-0-07-123983-7. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)