Nanocijev
Nanocijev je struktura nalik žici, nanometarskih dimenzija,[1] najčešće sačinjena od uglja. Tehnologija nanocijevi je derivat istraživanja fulerena. Japanski naučnik Sumio Iijima je otkrio nanocijevi 1991. godine.
Sistemi nanocijevi se sastoje od cilindara sačinjenih od grafitnih slojeva do jednog milimetra dugih ali samo nekoliko nanometara u prečniku. To znači da su nanocijevi tipično 200-400 miliona puta duže u odnosu na svoju širinu. Ta vlakna su izuzetno poznata po svojoj jačini i izuzetno dobrim elektroničkim osobinama. Iz ovih razloga privukla su ogromnu pažnju u naučnim i biznis krugovima u posljednjih nekoliko godina.
Neorganske nanocijevi su, također, sintetizirane:
- bor nitridna nanocijev
- silicijumska nanocijev
- titanij dioksidna (B)
- volfram disulfidna
- molibden disulfidna
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Nanotechnology". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 2018-04-22.
Nedovršeni članak Nanocijev koji govori o tehnologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.