Klinijevski pokret
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
 | Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo. |
Klinijevski pokret je dobio ime prema samostanu Klini (Cluny), osnovanog 910. godine. Samostan Klini nikad nije dobivao zemlju za feudalnu službu, osim u slučaju kada je Vilijem darovao jedno manje imanje, kada je i osnovan samostan za spas duša u svojoj porodici, te svi darovi koji su bili upućeni prema njemu morali su biti dobrovoljni. Prema Benediktinskom pravilu, svi monasi su morali raditi u polju (jer su vjerovali da je besposlica izvor zla), ali Klini je dobivao previše darova, tako da ovaj zakon se nije mogao efikasno sprovoditi. Umjesto toga, monasi u Kliniju su produžili trajanje crkvene službe. Također je bila još jedna izmjena pravila svetog Benedikta: Klini je imao samo jednog opata, dok su ostalim manasatirima upravljali priori. U suštini sve promjene koje su oni donijeli bile su u cilju poboljšanja monaškog života i njegovog ugleda. Ova pravila su se proširila jako brzo po čitavoj Francuskoj i Engleskoj, manje više kroz Italiju i Španiju. U Njemačkoj, Henrik III, car Svetog Rimskog Carstva, je potpomogao širenje Klinijevskog pokreta unutar granica. Čak je potpomagao i jačanje papstva. Prvi korak ka jačanju crkve je bio taj što su ukinuli svjetovno glasanje za izbor pape. Umjesto toga su postavili kolegijum kardinala koji je glasao za novog papu iz njihovog reda, a ovo pravilo se zadržalo do danas. Ovo je značilo da plemstvo neće imati skoro nikakav utjecaj na izbor pape. Henrik III vjerovatno nije shvatao koliki će ovo biti preokret, budući da je njemu odgovaralo da italijansko plemstvo nema utjecaj na izbor pape, a njegov nasljednik će otkriti ustvari koji je preokret ova reforma stvorila. Klinijevski pokret je izmijenio i biranje arhiepiskopa na taj način što je svaki episkop prvo morao dobiti palijum (traka sa četiri krsta na sebi). Episkopi su morali imati snažan razlog da ne dođu u Rim po njega, u suprotnom oni bi ovo dobijali od samog pape kroz svečanu ceremoniju. U toku Klinijevske Reforme, crkva je zabranila sveštenstvu da stupaju u brak, kao i simoniju (kupovanje crkvenih službi). Reformatori su shvatili da oni drže u šaci feudalce, budući da su jedini pismeni ljudi bili sveštenici. Zbog toga je ova reforma bila brza.
