Bazne angiosperme
Bazne angiosperme su cvjetnice koje su divergirale od loze koja je vodila do većine cvjetnica. Konkretno, većina baznih angiospermi nazvana je ANITA stupnjem koji se sastoji od grupe Amborella (jedna vrsta grmova Nove Kaledonije), Nymphaeales (vodeni ljiljani, zajedno s nekim drugim vodenim biljkama) i Austrobaileyales (drvenaste aromatične biljke, uključujući zvjezdasti anis).[1]
ANITA označava skup Amborella, Nymphaeales Illiciales, Trimeniaceae - Austrobaileya.[2]
Neki autori su ovo skratili na ANA-stupanj za tri reda Amborellales,Nymphaeales i Austrobaileyales, otkad je red Illiciales bio reduciran na porodicu Illiciaceae, smještenu skupa sa porodicom Trimeniaceae, u Austrobaileyales. Bazalne angiosperme imaju samo nekoliko stotina vrsta, u poređenju sa stotinama hiljada vrsta eudicotkotiledona, monokotiledona i magnolida . Oni su se razišli iz predačkih drevnih angiospermi, prije nego što je pet grupa koje su u poređenu sa mezoangiospermama odstupale jedna od druge.
Filogenija
[uredi | uredi izvor]
Egzaktne veze između Amborella , Nymphaeales i Austrobaileyales još uvek nisu jasne. Iako većina studija pokazuje da su Amborella i Nymphaeales baznije od Austrobaileyales, a sve tri su baznije od mesangiosperma, jer postoje značajni molekularni dokazi u korist dva različita stabla, onog u kojem je Amborella sestrinska ostatku angiospermio i jednom u kojem se kladus Amborella i Nymphaeales nalazi u ovom položaju..[3] Rad iz 2014. predstavlja „najubedljivije dokaze do danas da Amborella plus Nimmphaeales zajedno predstavljaju najraniju razilazeću liniju postojećih angiospermi“.[4]
| Angiospermae |
| ||||||||||||||||||
| Angiospermae |
| ||||||||||||||||||
Stariji termini
[uredi | uredi izvor]
Paleodikotiledone je neformalni naziv koji upotrebljavaju neki botaničari (Spichiger & Savolainen 1997.[5] Leitch et al. 1998[6]) kojim se ne referiraju na angiosperme koji nisu monokotiledone ili eudikotiledone.
Paleodikotiledone korespondiraju sa Magnoliidae u Cronquistpvom smislu, od 1981 (minus Ranunculales and Papaverales) i sa Takhtajanovim viđenjem taksona Magnoliidae sensu Takhtajan 1980 (Spichiger & Savolainen 1997). Neke od paleodikotiledona dijele očigledno pleziomorfne osobine s monokotiledonama, npr. raštrkane vaskularne snopove, trimerozne cvjetove i netrikopatni polen.
Paleodikotiledone nisu monofiletna skupina i termin nije široko prihvaćen. APG II sistem ne prepoznaje grupu koja se zove "paleodikotiledone", ali dodeljuje rano divertirajuće u nekoliko redova i porodica: Amborellaceae, Nymphaeaceae (uključujući Cabombaceae) , Austrobaileyales, Ceratophyllales (nisu uključene u paleodikoteiledone), Chloranthaceae i kladus magnoliidae (redovi Canellales), Piperales, Laurales i Magnoliales). Naknadna istraživanja, u paleodikotiledone dodala su i Hydatellaceae.
Termin paleoherba je još jedan stariji izraz za cvjetnice koje nisu ni eudicotiledone ni monokotiledone.[7]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Thien, L. B.; Bernhardt, P.; Devall, M. S.; Chen, Z.-d.; Luo, Y.-b.; Fan, J.-H.; Yuan, L.-C.; Williams, J. H. (2009), "Pollination biology of basal angiosperms (ANITA grade)", American Journal of Botany, 96 (1): 166–182, doi:10.3732/ajb.0800016, PMID 21628182, arhivirano s originala, 30. 11. 2010, pristupljeno 23. 5. 2020
- ^ Yin-Long Qiu; Jungho Lee; Fabiana Bernasconi-Quadroni; Douglas E. Soltis; Pamela S. Soltis; Michael Zanis; Elizabeth A. Zimmer; Zhiduan Chen; Vincent Savolainen; Mark W. Chase (1999). "The earliest angiosperms: Evidence from mitochondrial, plastid and nuclear genomes". Nature. 402 (6760): 404–407. doi:10.1038/46536. PMID 10586879.
- ^ Soltis, D. E.; Soltis, P. S. (2004), "Amborella not a "basal angiosperm"? Not so fast", American Journal of Botany, 91 (6): 997–1001, doi:10.3732/ajb.91.6.997, PMID 21653455, arhivirano s originala, 26. 6. 2010, pristupljeno 23. 5. 2020
- ^ Xi, Zhenxiang; Liu, Liang; Rest, Joshua S.; Davis, Charles C. (2014), "Coalescent versus concatenation methods and the placement of Amborella as sister to water lilies", Systematic Biology, 63 (6): 919–932, doi:10.1093/sysbio/syu055, PMID 25077515, pristupljeno 13. 9. 2015 Nepoznati parametar
|lastauthoramp=zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć) - ^ Rudolphe Spichiger & Vincent Savolainen. 1997. Present state of Angiospermae phylogeny. Candollea 52: 435-455 (text Arhivirano 12. 3. 2007. na Wayback Machine)
- ^ Leitch, I. J., M. W. Chase, and M. D. Bennett. 1998. Phylogenetic analysis of DNA C-values provides evidence for a small ancestral genome size in flowering plants. Annals of Botany 82 (Suppl. A): 85-94.
- ^ Jaramillo, M. Alejandra; Manos, PS (2001), "Phylogeny and Patterns of Floral Diversity in the Genus Piper (Piperaceae)", American Journal of Botany, Botanical Society of America, 88 (4): 706–16, doi:10.2307/2657072, JSTOR 2657072, PMID 11302858, arhivirano s originala, 30. 6. 2010, pristupljeno 23. 5. 2020
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- tolweb.org Arhivirano 16. 9. 2019. na Wayback Machine ovi