Plavi orkestar

Plavi orkestar je bosanskohercegovačka pop rok grupa koja se sredinom 1980-ih nametnula kao najveća atrakcija kod tadašnje jugoslavenske tinejdžerske publike. Prvu postavu činili su pjevač i autor većine njihovih pjesama Saša Lošić, gitarist Mladen Pavičić, i blizanci basist Samir i bubnjar Admir Ćeremida. Osnovana je u Sarajevu 1983., a tokom svog muzičkog djelovanja snimila je sedam studijskih i četiri kompilacijska albuma prodatih u ukupnom tiražu 4 miliona kopija nosača zvuka. U prvoj polovini 1980-ih bili su jedni od osnivača pokreta Novi primitivizam, zajedno sa ostalim muzičarima iz grupa poput Zabranjeno pušenje i Elvis J. Kurtović. Kritičari ocjenjuju "Plavi orkestar" kao "kulturni fenomen 1980-ih i 1990-ih". Uskoro postaju prepoznatljivi i po vlastitom stilu – Novi partizani. Dosad su izdali osam albuma, prodanih u 5 miliona primjeraka, te obišli svijet na mnogobrojnim turnejama sa više od 1.500 koncerata. Najveći broj koncerata se održao u zemljama bivše Jugoslavije, Švedskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Poljskoj.

Plavi orkestar
Osnovne informacije
Porijeklo	Bosna i Hercegovina
Žanrovi	Pop-rok, power pop, pop punk, novi primitivizam
Karijera	1983–
Izdavači	Jugoton, Diskoton, Croatia Records
Članovi	Saša Lošić Mladen Pavičić Saša Zalepugin Samir Ćeremida - Ćera I Admir Ćeremida - Ćera II

Karijeru "Plavog orkestra" obilježili su veliki hitovi, poput antologijskih pjesama: "Suada", "Kaja", "Bolje biti pijan nego star", "Sava tiho teče", "Zelene su bile oči te", "Kad mi kažeš 'paša'", "Ako su to samo bile laži", "Odlazim". Dokumentarni film o Plavom orkestru snimio je Pjer Žalica.

Karijera

Počeci

Počeci Plavog orkestra vezuju se za pop rok sastav Ševin orkestar, kojeg je osnovao Saša Lošić 1981. Sačinjavali su ga pjevač Lošić, gitarist Srđan Krošnjar, bas gitarist Gordan Džamonja i bubnjar Admir Ćeremida. Godinu dana poslije, promijenili su ime u Plavi orkestar jer se pojavio drugi sastav s imenom Ševa, koji će kasnije postati Bombaj štampa. Prelaskom u Prvu sarajevsku gimnaziju Lošić upoznaje gitaristu Mladena Pavičića, koji je u to vrijeme stekao dobro iskustvo nastupajući u Bosni i Hercegovini i van nje s rok i ska muzičkim sastavima iz Sarajeva i Zavidovića. Godine 1983. on i zvanično počinje svirati u Plavom orkestru, a ubrzo zatim postava se ustaljuje dolaskom blizanaca basiste Samira i bubnjara Admira Ćeremide. U toj postavi počeli su da sviraju na većim koncertima, bili su predgrupa Ribljoj čorbi i džez-rok sastavu Leb i sol. Tokom tih nastupa uočili su ih muzički recenzenti, koji su dali negativne ocjene njihovom muziciranju. To je uzrokovalo da se Saša Lošić privremeno povuče s muzičke scene. Na nagovor njegovih kolega iz Plavog orkestra s punim entuzijazmom vratili su se koncertnim nastupima. Na koncertu u sarajevskom klubu "Trasa" čuo ih je Bata Vranešević iz novosadske pop-rok grupe Laboratorija zvuka, shvatio je kakav diskografski potencijal u njima leži i pozvao ih u Beograd na probno snimanje. U studiju Enca Lesića za tri dana snimili su pjesme "Soldatski bal", "Goodbye Teens" i "Suada". Planirali su ih za EP singl ili eventualno debi album. Kako su već septembra 1983. godine sva četvorica otišli na odsluženje vojnog roka u JNA, od toga nije bilo ništa. Prije toga su u Skenderiji, sa grupama Bonton baja i Kongres održali oproštajni koncert.

Soldatski bal

Nakon dolaska iz JNA i dodatne pauze u muzičkom djelovanju, Lošić je u saradnji sa Goranom Marićem (alias Malkolm Muharem), Ivanom Fecom Firčijem (EKV), Huseinom Hasanefendićem i Rastkom Miloševim iz Parnog valjka uradio demo snimke za pjesme koje su se kasnije pojavile na njihovom debitantskom albumu. On je tada potpisao preliminarni ugovor sa Jugotonom, a taj papir pokazao je gitaristi Pavičiću i nagovorio ga da se vrati u Plavi orkestar. Sa producentom Hasanefendićem, početkom 1985. godine krenuli su u snimanje prvog albuma "Soldatski bal". Tekstovi albuma su inspirisani iskustvima Lošićevog služenja vojnog roka u Bitolju. Na albumu je bilo mnogo muzičkih gostiju poput: Nada Obrić u pjesmi "Šta će nama šoferima kuća", Peđa D'boj iz D'bojs, Aki Rahimovski iz Parnog Valjka i Jura Stublić iz grupe Film u pjesmi "Stambol, pešta, bečlija". Omot albuma bio je inspirisan omotom albuma "Sergeant Pepper's Lonely Hearts Club Band" The Beatlesa. Album je izašao 28. marta 1985. godine. Pjesme "Suada", "Bolje biti pijan nego star", "Šta će nama šoferima kuća", i druge, su odmah postali hitovi. Nakon izlaska albuma počela je promotivna turneja, koja se trebala zvati "Bolje biti pijan nego star", ali je udruženje penzionera iz Novog Sada zabranilo korištenje tog imena jer su smatrali da je to vrijeđanje starih ljudi. Pokušali su zabraniti pjesmu "Bolje biti pijan nego star", ali bez uspjeha. "Soldatski bal" je nakon objavljivanja prodat u ukupno 500.000 primjeraka nosača zvuka.

Članovi grupe

Tokom rata u Bosni i Hercegovini grupa je privremeno prestala s radom. U međuvremenu, gitarista Mladen Pavičić otišao je u Kanadu, dok je vokalni solista Saša Lošić Loša preselio u Ljubljanu, gdje i danas živi i radi. Jedan od braće Ćeremida živi u Parizu, dok je drugi u Sarajevu. Od ponovnog okupljanja grupe nakon rata 1997. u grupi svira novi gitarista Saša Zalepugin.

• Saša Lošić - vokal
• Mladen Pavičić - gitara
• Admir Ćeremida - bubnjevi
• Samir Ćerеmida - bas-gitara
• Saša Zalepugin - gitara

Diskografija

Albumi

1. Soldatski bal (1985)
2. Smrt fašizmu (1986)
3. Sunce na prozoru (1989)
4. Simpatija (1991)
5. Long Play (1998)
6. Infinity (1999)
7. Sedam (2012)

Singlovi i EP

1. Kad mi kažeš paša / Good Bye Teens
2. Bolje biti pijan nego star / Šta će nama šoferima kuća
3. Suada / Suada Mix pjevajte sa nama
4. Medena curice (daj mi vruće rakije) / Soldatski bal
5. Sava tiho teče / Mangup
6. Jovanka / Zelene su oči bile te

Nagrade

Dobili su nagradu FIDOF za najboljeg kompozitora, nagradu CESME za najbolju pjesmu (u konkurenciji bile su i pjesme izvođača poput: Chaka Khan, La Toya Jackson, Cool & The Gang i Gazebo).

Vanjski linkovi

• Plavi Orkestar na MySpaceu