Finale FIFA Svjetskog klupskog prvenstva 2015.
Finale FIFA Svjetskog klupskog prvenstva 2015. je bila završna nogometna utakmica FIFA Svjetskog klupskog prvenstva 2015, odigranog u Japanu. Organizator turnira je bila FIFA a turnir se igrao između klubova iz svake od 6 kontinentalnih konfederacija koji su u prethodnoj sezoni osvojili kontinentalnu Ligu prvaka, kao i prvak zemlje domaćina.
Finale FIFA svjetskog klupskog prvenstva 2015. | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Događaj | FIFA svjetsko klupsko prvenstvo 2015. | ||||||
| |||||||
Datum | 20. decembar 2015. | ||||||
Stadion | Internacionalni stadion, Yokohama | ||||||
Sudija | Alireza Faghani | ||||||
Gledalaca | 66.853 | ||||||
Vremenske prilike | vedro 5 °C 76% vlažnost | ||||||
Finalna utakmica je odigrana 20. decembra 2015. na Internacionalnom stadionu u Yokohami između prvaka UEFA Lige prvaka 2014/15, Barcelone, i prvaka Copa Libertadores 2015. River Platea. Rezultatom 3-0 Barcelona je treći put u svojoj historiji osvojila šampionsku titulu svjetskog klupskog prvenstva.[1]
Put do finala
urediRiver Plate | Barcelona | |
---|---|---|
CONMEBOL | Konfederacija | UEFA |
Pobjednik Copa Libertadores 2015. | Kvalifikacije | Pobjednik UEFA Lige prvaka 2014/15. |
- | Baraž | - |
- | Četvrtfinale | - |
1–0 Sanfrecce Hiroshima (Alario 72') |
Polufinale | 3–0 Guangzhou Evergrande (Suárez 39', 50', 67') |
Utakmica
uredi20. decembar 2015. | River Plate | 0–3 | Barcelona | Yokohama |
---|---|---|---|---|
19:30 (UTC+9) |
Izvještaj | Messi 36' Suárez 49', 68' |
Stadion: Internacionalni stadion Gledalaca: 66.853[2] Sudac: Alireza Faghani |
River Plate
|
Barcelona
|
Reference
uredi- ^ "Mascherano and Neymar rejoice, but in different ways". FIFA.com. Arhivirano s originala, 23. 12. 2015. Pristupljeno 20. 12. 2015.
- ^ "Match report River Plate - FC Barcelona 0:3 (0:1)" (PDF). FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 20. 12. 2015. Arhivirano s originala (PDF), 17. 2. 2020. Pristupljeno 20. 12. 2015.
Vanjski linkovi
uredi- Zvanična stranica Arhivirano 25. 12. 2011. na Wayback Machine