Davud
Davud (arapski: داوُد) jest, po islamu, Božiji Poslanik koji je primio Božiju objavu Zebur (Psalme). Živio je od 1043. do 937. p. n. e.
Davud | |
|---|---|
داوُد | |
| Poznat(a) po | Objavljen mu je Zebur pobjeda nad Džalutom |
| Religija | Islam |
| Djeca | Sulejman |
Priča o Davudu
urediDavud se u Kur'anu spominje 16 puta. Islamska tradicija govori da je u jednom od mnogobrojnih sukoba koje su Jevreji imali s okolnim narodima (Amalićani, Filistejci, Moabljani i drugi) Davud ubio Džaluta (Golijat). Džalut je opisan kao ogromni čovjek s velikim ratnim iskustvom, koji je prije svake bitke izazivao prvaka iz suparničke vojske. Nakon što je u jednoj bici izazivao prvake iz jevrejske vojske, niko se nije javio osim Davuda. Budući da je Davud bio nizak i veoma mlad, njegov istup pred Džaluta bio je ismijan.
I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, oni zamoliše: 'Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!' I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, ali Allah je dobar svim svjetovima".[1]
Nakon te bitke Davud zadobija simpatije od Jevreja, koji ga postavljaju za kralja.
"...i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio..."[2]
Vjerovjesništvo je dobio nakon bitke i nakon što je postao vladar. Kur'an na nekoliko mjesta spominje događaje i iskušenja na koja je stavljan Davud. Zatim govori o posebnim sposobnostima koja su mu darovana od Allaha:
...i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao. Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane, a i ptice okupljene, svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali".[3]
U tom periodu on dobija Božiju objavu koja se u Kur'anu naziva Zebur (Psalmi) (arapski: زبور).
Davud u islamskoj tradiciji
urediVehb ibn Munebih, islamski historičar, navodi da je Davud bio nizak, imao plave oči, rijetku kosu i čisto srce, a u jednom hadisu od Muhammeda kaže se da je najbolja opskrba ona koju čovjek svojim rukama zaradi; Davud je zarađivao svojim rukama pletući pancire.
U mnogim klasičnim islamskim djelima mnogi islamski učenjaci navode tzv. israilijate, tj. predaje od sljedbenika knjige (Jevreji, kršćani), u opisima života poslanika Davuda i oštro se suprotstavljaju navodima iz Starog zavjeta, u kojem ga se optužuje za preljubu i nepravedno ubistvo.[4]
Smrt
urediIbn-Kesir u svom djelu Kazivanja o vjerovjesnicima navodi da je Melek smrti došao Davudu iznenada, kad je silazio niza stepenice iz hrama u Jerusalemu i da mu je Davud rekao: "Pusti me da siđem niza stepenice ili da se popnem uz njih (pa mi onda dušu uzmi)", na šta mu je melek rekao: "Isteklo je vrijeme, Allahov poslaniče, nema više ni godina ni mjeseci ni nafake". Zatim je Davud učinio sedždu na jednoj od stepenica i tako umro.
Nakon Davuda vlast je preuzeo njegov sin Sulejman, također poslanik.
