Šef diplomatske misije

Šef diplomatske misije prema Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima (1961.) je osoba koja je od strane države koja ga šalje ovlaštena da djeluje u tom svojstvu. Ovaj pojam odnosi se na sve šefove misija bez obzira je li ga postavio šef države, ministar vanjskih poslova ili akreditirani ambasador.

Razredi šefova misije

Šefovi diplomatskih misija podjeljenji su u nekoliko razreda. Prije svega valja razlikovati stalne i privremene predstavnike.

U skladu s člankom 14. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima stalni šefovi diplomatskih misija podjeljeni su u tri razreda:

1. ambasadori, apostolski nunciji i pronunciji akreditirani kod šefa države, kao i drugi vodioci misije koji imaju ekvivalentan rang kao što su visoki predstavnici (High Commissioner) u zemljama Commonwealtha
2. opunomoćeni ministri i papinski internuncije akreditirani kod šefa države. Taj razred u praksi postoji sve rjeđe
3. otpravnici poslova akreditirani kod ministra vanjskih poslova, obično se nazivaju i stalnim otpravnicim poslova, otpravnici poslova sa pismima ili pak redovnim otpravnicima poslova (fran. chargé d'affaires en tître). Njih imenuje ministar vanjskih poslova i opskrbljuje ih tzv. kabinetskim pismom naslovljenim na kolege u državama akreditacije.

U skladu s čl. 16. Bečke konvencije svaki šef misije dobije rang prvenstva u diplomatskom koru ovisno o datumu, pa i satu preuzimanja dužnosti. Za prva dva razreda to je datum predavanja akreditacije šefu države ili pak vrijeme predaje kopije akreditacije ministru vanjskih poslova (to je na primjer praksa u Velikoj Britaniji). Za treći razred, odnosno za otpravnike poslove s pismima računa se vrijeme predaje tog pisma ministru vanjskih poslova.

U multilateralnoj diplomatiji pojam šefa misije odnosi se na šefa predstavništva pri nekoj međunarodnoj organizaciji. Konkretne titule variraju od jedne međunarodne organizacije do druge, npr. stalni predstavnik pri UN-u, rezidentni predstavnik pri IAEA, predstavnik pri Dunavskoj komisiji, itd.